Moja Lađa

Fernando Magelan

Fernando Magelan (port. Ferdinand Magellan; proleće 1480 — 27. april 1521; port. Fernão de Magalhães; šp. Fernando de Magallanes) je bio portugalski istraživač koji je plovio pod španskom zastavom.

On je prvi otplovio iz Evrope u Aziju idući na zapad, prvi evropljanin koji je prešao Tihi okean i prvi koji je vodio ekspediciju sa ciljem da oplovi zemaljsku kuglu. Mada je Magelan tragično izgubio život na Filipinama, pre povratka u Evropu, osamnaest članova njegove posade se vratilo u Španiju 1522. oplovivši Zemlju. Stupio je u službu Španije i poveo ekspediciju od 5 brodova da bi otkrio novi pomorski put za Molučka ostrva („Ostrva začina“); 1519./1520. ispitao je jugoistočne obale Južne Amerike, otkrio 1520., moreuz (kasnije nazvan Magelanov) i njim prošao u Veliki okean, koga je nazvao Tihi okean (Pacifik), jer u njemu nije doživeo bure kao u Atlantskom okeanu. Dospeo 1521. godine na Filipinska ostrva, gde je ubijen, a ekspedicija nastavila put oko sveta, koji je trajao do 1522. U Španiju se vratio samo brod „Viktorija“ sa 18 ljudi, pod zapovedništvom Sebastijana del Kana. Ovim prvim putovanjem oko sveta očigledno je dokazano da Zemlja ima loptast oblik.

Indija

Nakon putovanja Vaska de Game u Indiju i otvaranja tamošnjih trgovačkih puteva za Portugal u Lisabonu se donosi odluka da to nije dovoljno nego se treba stvoriti trgovačko carstvo u kojemu niko drugi neće imati pravo trgovinu mirodijama. U skladu s tom novom doktrinom 25. marta 1505. godina portugalska ratna flota od 22 broda je krenula na to putovanje. Na jednom od tih brodova se nalazi Fernando Magelan koji u svojoj 25 godini kreće na svoju prvu prekomorsku avanturu.
Prvi dio putovanja oko Afrike i prisiljavanje tamošnjih vladara je prošlo bez otpora ikakve važnosti (najveća „bitka“ je bila u Tanzaniji) što se neće ponoviti u Indiji. Tamošnji lokalni vladari su gotovo odmah nakon dolaska Vaska de Game dobili za saveznike Egipat, Veneciju i Dubrovačku republiku koji su se uplašili od gubitka monopola na trgovinu s Indijom. Zahvaljujući toj pomoći ranije prijateljski raspoloženi vladar područja Diu u Indiji se osjetio dovoljno jakim da se ne pokloni Portugalcima što dovodi do bitke kod Dija. U njoj zahvaljujući svojoj hrabrosti u borbi Fernando Magelan biva prvi put zapažen. Tokom sljedećih borbi tokom ovog portugalskog osvajačkog pohoda će takođe biti primijećen što mu donosi unapređenja. Tokom 1510 godina to će mu napokon donijeti nagradu i titulu kapetana broda. Kada s svojim brodom sljedeću godinu usmjerava protivno naređenjima na istok biva smijenjen i poslat natrag u Portugal.

Maroko

Od kralja po povratku u domovinu bez obzira na takav nečasni otpust on dobija penziju koju smatra mizernom za živjeti pa kreće s Portugalskom vojskom u ratni pohod na Maroko 1513. godine. Tamo on tokom bitke kod Azamora biva teže ranjen u borbi prsa u prsa. Ovo njegove treće ranjavanje nije kao prethodna dva tokom ratova u Indiji nevažno pošto od njega će do kraja života šepati. Kada tokom ovog pohoda on invalid biva optužen za trgovinu s neprijateljem on ne čeka presudu nego dezertira i bježi u Lisabon kod kralja da se odbrani od optužbi. Protivno njegovim očekivanjima da će biti lijepo dočekan od kralja ovaj ga prisiljava na povratak u Maroko i suočavanje s optužbama. Kako su one kasnije odbačene Magelan napokon dobija časni otpust iz vojske i vraća se u Lisabon. Tamo ga ponovno dočekuje kralj 1515. godine koji izražava sumnju da će ovaj kapetan dobiti ikada više na zapovijedanje brod svoje države. Dodatni problem za umišljenog Magelana je što on ponovno ne dobija penziju koju zaslužuje nego neku „mizeriju“. Sada zahvaljujući svojim poznanstvima koja mu davaju bezbroj mogućnosti on počinje razmišljati o izdaji domovine. Prvi korak u tom smjeru postaje nabavljanje informacija iz tajnog portugalskog pomorskog arhiva. Znajući veoma dobro da će mu trebati dodatna pomoć radi uvjeravanja kralja Španije Karla V da mu daruju flotu na upravljanje on pristupa svom prijatelju i pomorskom astronomu Faleiru. Zajedno s njim plan za prolaz kroz državnu administraciju je spreman i on 20. oktobra 1517. godine napušta svoju rodnu domovinu u koju više nikada neće stupiti.

Navigacijski plan

Za razliku od drugih nepoznatih avanturista koji svaki mjesec dolaze na španski dvor Magelan je već potvrđeni kapetan koji zahvaljujući takođe poznatom Faleiru nema problema da ostvari svoje zamisli. Kada na sastanku predlaže da se u Indiju stigne putujući na zapad vjeruju mu čak i oni koji su se nekada protivili Kolumbu. Tokom izlaganja svojeg predloga Magelan slučajno ili namjerno laže obečavajući da bogata ostrva pred Indijom spadaju u špansku interesnu sferu po onom kako je papa podjelio svijet. Ta svjesna ili nesvjesna laž rezultuje ispunjavanjem svih njegovih želja za ovaj poduhvat prve plovidbe oko svijeta. Stvarni problem je bilo samo putovanje pošto je u proračunima Magelan napravio drastičnu pogrešku. Po njegovom razmišljanju prolaz u Tihi okean su već otkrili Portugalci i on se nalazi kod 40 paralele. Ta greška će stvoriti tokom putovanja velike probleme ovom istraživaču.

Traženje prolaza

Najveći šok Magelan će ipak doživjeti kratko vrijeme prije zamišljenog početka ekspedicije kada dolazi kraljeva naredba da u njegovoj floti koja ima veliki broj portugalaca ne smije ostati više od njih šest. Nakon te naredbe kapitani brodova njegove flote postaju Španci što će već tokom prvog djela putovanja stvoriti velike probleme. Poslije ove velike smjene posade Magelanova ekspedicija 20. septembra 1519. godine napokon napušta teritorija kontinentalne Španske. Tokom ove prve runde putovanja njegova flota će stati na Kanarskim ostrvima za posljednje snabdijevanje nakon čega kreće prema Brazilu. 13. decembra 1519. godine ova flota koja se sastoji od brodova San Antonio (najveći), Trinidad (admiralski), Concepcion, Viktorija i Santiago (najmanji namjenjen istraživanju plitkih voda) dolazi u zaliv današnje grada Ria gdje se snabdijeva trgujući s domorocima. Nakon toga cijela flota kreće uz obalu Amerike prema 40 paraleli gdje se navodno nalazi čuveni prolaz. Taj postavljeni cilj je bio dostignut 10. januara 1520. godine kada se pred Magelanom otvara prolaz u koji šalje nekoliko brodova da ga provjere. Vijest koja mu stiže nekoliko dana potom od njih je katastrofalna. Ovo nije bio prolaz u Tihi okean nego ušće neke velike rijeke (Rio de la Plata). Ova vijest na Magelana djeluje ubitačno. Demoraliziran on sada ne zna što da radi tako da iako flota napušta ušće ove rijeke 2. februara 1520. godine nastavljajući svoj put prema jugu uz obala njegovi kapetani znaju stvarno stanje. Na kraju gotovo fatalna odluka postaje osnivanje grada San Giuliana u današnjoj južnoj Argentini 2.4. 1520. godine. Pet dana potom 3 od 5 brodova njegove flote su se pobunila i samo zahvaljujući svojoj gotovo suludoj hrabrosti on uspijeva u noćnom napadu povratit jednog od njih i tako skršiti bunu (pošto je omer sada u njegovu korist). Od pobunjenika bio je ubijen samo kapetan broda osvojen u noćnom napadu dok su druga dvojica kolovođa prepišteni svojoj sudbini na nepoznatoj obali. Sada u ponovno smirenoj situaciji Magelan donosi odluku da prezimi u novoosnovanom gradu i šalje samo brodić Santigao u dalja istaživanja. Njegov brodolom i preživljavanje posade 22. maja 1520. će dodatno uvjeriti Magelana u potrebu čekanja tako da će se San Giuliano napustiti tek 24. avgusta 1520. godine. Manje od 2 mjeseca potom ili tačnije 21. oktobra 1520. Magelan uspijeva naći ulaz u prolaz koji od tada nosi njegovo ime. U početku on još uvijek ne zna da je uspio u svom poduhvatu pa djela brodove u dvije grupacije radi bržeg istraživanja. Tokom ove podjele brod San Antonio će 8. novembra 1520 dezertirati i vratiti se u špansku. Bez obzira na to ostatak flote koju čine sada tri broda ulazi u okean kojemu će dati ime Tihi 28. novembra 1520. godine.

Tihi okean

Po izlasku iz kanala Magelan usmjerava svoje brodove u smjeru sjeverozapada. Tokom ovog putovanja koje će trajati do 6. marta 1521. godine posada će pojesti sve jestivo na brodu prije nego što dođe do prvog naseljenog ostrva (u Marijanskom arhipelagu). To naseljeno ostrvo Magelan je nazvao Ostrvom lopova pošto su tokom prvog dana kada izmučeni Španci nisu mogli reagovati lokalni stanovnici pokrali s brodova sve što se moglo. Oporavljena posada brodova je već sljedećeg dana uzela svoju osvetu kada je napala i opljačkala lokalno stanovništvo da se opskrbi nužno potrebnim namirnicama. Nastavljajući svoj put Magelan dolazi do malenog ostrva na području Filipina gdje njegov prevodilac s Malajskog (kojega ima s prvog putovanja u Aziju) napokon susreće ljude koji razumiju njegov jezik. Tim događajem taj „nevažni“ prevodilac imena Enrike postaje prvi čovjek koji je otplovio svijet. Napredujući tako među ostrvima od malenih do sve većih i političkih važnijih Magelan stiže na ostrvo Cebu koji se nalazi u središtu Filipina. Tamošnji lokalni rađa nakon upozorenja muslimanskog trgovca na opasnost koju predstavljaju Portugalci (on ih je zamijenio za Portugalce) on ih dočekuje otvorenih ruku 7. aprila 1521. godine. Shvaćajući tehnološku nadmoć svojih posjetilaca rađa Humabon čini sve da stvori savez s njima tako da i prelazi na hrišćanstvo. Te slobodne ruke dane posjetiocima koji su do tada gladovali i nisu vidjeli ženu duže od godinu dana stvara ubrzo nezadovoljstvo među lokalnim stanovništvom što rezultuje pobunom lokalnog poglavice imena Lapu-Lapu ostrva Maktan protiv Humabona. Kako bi dokazao korist od španskog prijateljstva Magelan se ponudio da će s svojim ljudima ugušiti bunu što je bilo prihvaćeno. U bici koja slijedi 27. aprila 1521. godine Magelan gine s još dva ili tri čovjeka. Iako je takav rezultat bitke bio katastrofa ono što slijedi postaje još gore. Namjesto da se Španci ponovno iskrcaju i napadnu poglavicu kako bi povratili čast svoje zemlje oni počinju pregovore o povratke tijela palog kapetana. Rezultat toga postaje odbijanje domorodaca da ga predaju i razočarenje rađe Humabona u svoje nove saveznike, nakon čega će se on odreći.

Nastavak ekspedicije

Po testamentu Magelanov prevodilac i rob Enrike je trebao biti oslobođen nakon njegove smrti. Kako kapetani odbijaju izvršiti tu posljednju želju svog zapovjednika on se okreće radži Humabonu s kojim stvara plan za napad na Špance. To će se i dogoditi 1. maja 1521. godine kada u „izdajničkom“ napadu biva ubijeno 30 članova posade zajedno s glavnim zapovjednicima. Nemajući dovoljno ljudi za upravljanje s 3 broda posada se odlučuje na potapanje Concepciona slijedeći dan. Od tada pa sve do novembra ovi brodovi bez svojih pilota će se izgubiti među indonezijskim ostrvima bez znanja kako da nastave svoj put. Najbolji dokaz ovog lutanja nam postaje čak 6 potrebnih mjeseci da bi se stiglo od ostrva Cebu do bogatih Maluških ostrva između Nove Gvineje i Sulavesija. Tamo oni nalaze prijateljski nastrojenog sultana od Tidora s kojim počinju obostrano korisnu trgovinu. Tokom tamošnjeg boravka se primijetilo da brod Trinidad propušta vodu u takvoj količini da se nije mogao spasiti bez velikih popravaka. Kako je jedini preostali brod bila malena Viktorija niti približno se nije moglo na njega smjestiti sve mornare tako da kapetan del Kano ostavlja posadu od Trinidada da popravi svoj brod (i krenu potom preko Pacifika do američkih kolonija) dok će on s Viktorijom i teretom mirođija krenuti odmah u Evropu. Na tom dugom putovanju on je veoma dobro znao da ne smije nigdje ponovno pristati radi hrane ili vode pošto bi Portugalci odmah zaplijenili brod zbog čega ga on tada puni hranom i vodom. Zadnja baza za snabdijevanje na ovome dugom putovanju postaje ostrvo Timor 13. februara 1522. godine nakon čega je naprijed bilo samo more. Već tokom maja ove godine kada brod Viktorija prolazi rt Dobre nade na njemu se jede samo riža pošto ništa drugo nije preostalo. Tokom ostatka puta posada je polagano počela umirati od skorbuta i gladi tako da kada se brod približio Zelenortskim ostrvima u vlasništvu Portugala del Kano donosi odluku da se tamo moraju opskribiti hranom i vodom ili će svi umrijeti prije povratka kući. Da bi tako nešto bilo izvedivo on skida španske oznake broda i stavlja portugalske kako bi odglumio njihov brod koji je doživio nesreću. Ova prevara izvedena 9. jula 1522. u potpunosti uspijeva tako da je brod dobio nužno, a istovremeno iskrcao 13 teško bolesnih članova posade. Prije nego što je prevara otkrivena brod je krenuo prema Španiji gdje stiže 6. septembra 1522. godine završavajući tako Magelanov san o plovidbi oko svijeta.

Magelanovo upravljanje

Danas se gotovo u svim knjigama navodi kako je 265 ljudi krenulo na putovanje, a vratilo ih se samo 17. Iako je to potpuna istina ona istovremeno podrazumijeva da su svi ostali tokom ovog teškog putovanja preminuli što niti približno ne odgovara stvarnim događajima. Kao što smo vidjeli 13 ljudi je ostalo na Zelenortskim ostrvima (bili su zarobljeni), 51 njih je ostalo s brodom Trinidad i bilo zarobljeno takođe od Portugalaca. Ako uzmemo da se najveći brod s cjelokupnom posadom pobunio i vratio kući možemo dodati još 80 osoba koje su preživjele. Sveukupno pod Magelanovim rukovodstvom ova ekspedicija je imala minimalne gubitke koji su se nakon njegove smrti počeli naglo gomilati što više nego išta drugo pokazuje njegove sposobnosti.
U kontaktu s domorocima on je ipak bio gotovo identičan drugim španskim osvajačima. Na području Brazila gdje mu je bilo zabranjeno činiti zločine on održava strogu disciplinu među ljudima pri kontaktu s domorocima. Ta kontrola brzo nestaje u drugim dijelovima svijeta gdje njegova „rulja“ uzima sve što želi bez da im se on odlučno suprostavi. Na području siromašne Patagonije on čak izdaje naređenje da se zarobi nekoliko lokalnih stanovnika da bi ih se odvelo u špansku. Još gore scene nastaju na Ostrvu lopova gdje se vrše pljačkanje i paljenja domova. Taj način rada ga je na kraju stajao glave na ostrvu Maktan. Tamošnje lokalno stanovništvo je bilo uplašeno od Španaca tako su bježali od sukoba s njim. Tek kada je Magelan donio naređenje da im se spale kuće dolazi do bitke u kojoj će poginuti.

Lične žrtve

Prije odlaska na putovanje Magelan dobija nasljednu titulu potkralja za sve zemlje koje će otkriti. Tu titulu na kraju niko neće nositi. Njegova malena djeca će umrijeti prije njega, zajedno s ženinim bratom koji je bio na putovanju s njim. S druge strane svi oni koji su ga bili izdali bivaju nagrađeni. Posada broda San Antonio koji je dezertirao dobija od kralja čast otkrivača Magelanovog prolaza. Sam del Kano koji dovršava njegovo otplovljavanje svijeta i zbog toga biva slavljen je bio jedan od pomilovanih pobunjenika od aprila 1520. godine.

Izvor: www.wikipedia.org

• < Prev
• Next >