Moja Lađa

SIDRENJE

RAZMIŠLJANJA O SIDRENJU

Sidro je vjerovatno najvažniji dio brodske opreme. Zadatak mu je da zadrži brod usidrenim i to bi se trebalo desiti i pri svakoj "normalnoj" neveri. Dešava se da sidro "zadije", pa tada nastaju problemi za posadu.

Problem "zadivanja" odavno se rješava pomočnim konopom, orepinom.Neki orepinu puštaju zajedno sa sidrenim konopom, tako da kraj orepine ostane na brodu, dok drugi za kraj orepine vežu manju plutaču U slučaju da koristimo plutaču, dužina orepine trebabiti veča od dubine mora. I jedan i drugi način zadaju dosta poteškoća mornarima pri dizanju sidra, napose kad se to radi po vjetrovitom vremenu, motornim brodom. Drugi opisani način je naročito nezgodan za korištenje pri pristajanju na mjestima gdje pristaje više brodova. Preduga urepina, a to je najčešći slučaj, smeta drugim brodovima kod pristajanja ili isplovljavanja, prijeti da se zplete oko propelera i t.d. Orepinu možemo koristiti i u najpličim uvalama i pristaništima. Ne smeta nikome, a kada je potrebno, sidro se uz njenu pomoć lako odije.Važno je da se za izradu orepine koriste elementi koji su u moru lako uočljivi. Najbolje je uzedi šest svijetlih (bijelih) pluta za mrežu i petnaestak centimetara dugu bijelu, elastičnu cijev.  Ako sidro zadije u pličem, ova kratka orepina lako se dohvati čakljom i problem je riješen. Ako zadije u dubljem, uhvati ju se malim mačkom i problem je opet riješen. Mali mačak je vrlo korisna naprava, naročito upotrebljiva kod pristajanja uz kamenitu obalu i svaki brod bi ga trebao
imati u svojoj opremi. Rade ga od nehrđajućeg materijala, i može ga se kupiti u mnogim trgovinama koje prodaju brodsku opremu.

Ukupna dužina ovakve orepine treba biti 55-60 cm.
- Bijela plastična cijev (15 cm)
- Bijela pluta za mrežu
- Dužina krakova trokuta 20 cm
- Nerazmrsivi čvor

O sidrenju nikad dosta natpisa, jer je sidrenje (uz pristajanje) verovatno najčešći problem popularne nautike.

Iako se radi o relativnom jednostavnom mehaničkom principu: malo gravitacije, malo trenja, malo geometrije... , o sidrima i sidrenju čuo sam toliko teorija (od kojih neke imaju i elemente "mistike"), da je za neverovati !
A stvar je jednostavna: nekoj sili (talasi, vetar) koja pritiska brod, valja putem sidrenjaka (kanapa, sidrenog lanca) suprotstaviti kontra silu, koja hvatište ima pomoću sidra negde na dnu. Dok god je ova druga (sidrena) sila veća od prve (vetar,... ), brod stoji na mestu. Ali - kad prva sile (vjetar, valovi) poraste i premaši drugu (sidrenu) silu, brod će se početi pomicati: "sidro je zaoralo"
Znači: nema nikakve "čarobne formule" kojom bi brod na sidru stvarno bio "uvijek siguran". Praksa a i zdravi razum govore nam da sila vjetra i valova može u nepovoljnim uvjetima (nezaštićeno sidrište) toliko porasti da nikakvo sidrenje to neće izdržati. Pa čak da imate dolje, na dnu, sidro od prekoceanskog broda, nećete spasiti svoju barku: tada će nešto puknuti; iščupati će se bitva, odlomiti cijela prova... jer sila je sila !
Sidrenje je, dakle, u prvom redu cijeli skup KOMPROMISA između što boljeg i sigurnijeg sidrenja nasuprot što manjem i spretnijem sidru... što kraćem konopu ili lancu... što jednostavnijoj ispretnijoj cijeloj izvedbi... što manjim troškovima nabave sidra i opreme.
Da bi brodica izdržala što jaču silu valova i vjetra, valja osigurati:
- sidro povoljnog oblika (konstrukcije) za konkretan tip dna.
- što veće (i teže) sidro
- što dulji (i teži) sidrenjak (lanac ima prednost upravo zbog težine!)
Analiza gornjih tvrdnji:
- ako je dno mekano (pijesak, mulj) dobra su razna patentna sidra (CQR, Danforth, Bruce...) jer se lako ukopavaju i sa porastom sile zbog
svoje geometrije ulaze sve dublje i dublje u podlogu. Njihovu silu tada pojačava stup tla iznad njih - to je osnova njihove djelotvornosti.
- ako je dno gusto obraslo debelim slojem algi, dobra su "vitka" a teška sidra (admiralsko), jer neće ostati ležati na algama, već će se zbog težine i vitkosti PROBITI sve do dna i tada zakopati.
- ako je dno tvrdo, sidrenje je općenito upitno. Tada se radi više o "KVAČENJU" nego sidrenju. Jer, klasično sidrenje je UKOPAVANJE sidra, a na tvrdoj podlozi to je teško ostvarivo. Za takvo "kvačenje" pogodno je sidro baš kao na slici: kraće i raširene, šiljate lopatice.
Kako "radi" ovo sidro u praksi ?
Prvo - zbog kratkoće lopatica, nikad se ne izvrće na stranu; uvijek pada na dno pravilno i ODMAH se pokušava ukopavati, a ne (kao patentna sidra) nakon višemetarskog povlačenja po dnu.)
Drugo - lako prodire i kroz tvrđe podloge
Treće - kad kroz gornji, mekši i tanji sloj prodre do kamene podloge, velika je šansa da će se svojim šiljatim krakovima ZAKVAČITI za neku kvrgu, škrapu, izbočinu... I zaustaviti brod !
DODATNI OLOVNI TEG od cca 10 kg !
To malo čudo je izuzetno je djelotvorno ! Nakon sidrenja se po konopu-sidrenjaku spušta mali 10-kilski olovni uteg. On visi na "kotaču" (rasklopivi jedriličarski koloturnik - ima ih u svim katalozima!), a spušta ga i kasnije vraća natrag tanka dodatna uzica. Valja ga spustiti što dalje, prema sidru. Ako je moguće - i do polovice dužine sidrenjaka. Njegova uloga ? Priteže sidrenjak prema dnu, ostvaruje povoljan kut sile što djeluje na rudo sidra - zapravo: djeluje isto kao i lanac ! Ali - s utegom je puno lakše baratati. Kod vađenja - prvo se konopčićem izvuče uteg, a tek zatim i sidro.

Za manje brodiće često se koristi sidreni kanap jer je lagan i jeftin. Ako na brodiću nema sidrenog vitla i lančanika, tada je njegovo slaganje i odlaganje puno lakše od lanca. Danas su sintetički kanapi skoro u potpunosti istisnuli one od prirodnih materijala.Za veće brodice s ugrađenim sidrenim vitlom koristi se češće sidreni lanac. Zbog svoje težine oblikuje krivulju koja apsorbuje opterećanja u lošim vremenskim uslovima. Za istu snagu držanja može biti
dvostruko kraći od kanapa. Mana mu je mala elastičnost pa treba izbegavati situacije kada bi se zbog uticaja vetra lanac potpuno zategnuo. To se rešava umetanjem komada kanapa koji ima puno veću elastičnost. Nedostaci lanca su njegova masa (na brodici), cena i potreba za vitlom. Treba voditi računa o činjenici da svaki lanac rđa, pa i onaj nerđajući. Mrlje od rđe se mogu preneti na lančanik i palubu. Dodatna masa na pramcu brodiža (lanac, vitlo) može čak uticati i na karakteristike brodića. Lanci za sidrenje se najčešće izrađuju iz nerđajućeg čelika ili običnog čelika koji se posle toplo galvanizuje (pocinkuje). Za ispravan rad sidrenog vitla važno je da su karike lanca po mogućnosti jednake (kalibrirane). Najčešći standard koji se javlja kod sidrenog lanca za brodiće je DIN 766. Kod kupovine upitajte prodavača je li lanac izrađen i ispitan u skladu s ovim standardom jer se na tržistu nude svakojaki lanci.
Dobar kompromis se našao u kombinaciji lanca i konopa. Manji se komad lanca postavlja uz sidro, a preostali veći deo je konop. Sintetičko uže, zbog veće
elastičnosti, može svojim rastezanjem umanjiti opterećenja na sidro i brodić. U razgovoru se često čuje da dužina dela lanca u metrima treba biti jednaka
dužini brodića u metrima. Time bi se postiglo bolje zadržavanje sidra i bolje zarivanje u dno. Dakle za brodić od 6 m koristio bi se lanac dužine 6 m. No i
vetar od 15 čvorova će podići tako kratak lanac od dna.
Ali i to je bolje nego samo konop. Druga velika uloga lanca je sprečavanje oštećenja konopa na oštrom kamenitom dnu, jer jedna od mana konopa je njegova mekoća i neotpornost na oštećenja. Dužina konopa ili lanca zavisi od dubine na kojoj se želite sidriti, da li koristite samo lanac, konop ili
njihovu kombinaciju. No najvažnije je održati ugao  između struka sidra i dna što manjim. Što je struk sidra položeniji to bolje drži. Ona se najčešće određuje odnosom dužine konopa od palube brodića prema dubini vode na kojoj se želite sidriti. Za dobro držanje sidra taj se odnos kreće od 3:1 do 7:1. Većina testova sidrenja i proizvođača sidara preporučuje minimalan odnos od 5:1, a najbolji je 10:1. To se odnosi na kombinaciju
lanca i konopa. Za lanac taj odnos može biti 3:1 do 4:1. U praksi je to ponekad teško postići, posebno ako je na sidrištu gužva i nema dovoljno slobodnog prostora za ljuljanje brodice. Tada taj odnos pada na 3:1 do 4:1. Taj bi nepovoljni odnos bilo poželjno nadoknaditi korištenjem većeg (težeg) sidra i/ili većeg lanca.

Neki proizvođači užadi nude sidrene konope s ugrađenim olovom u zadnjih deset metara konopa. Glavna prednost ovakvog konopa je jednostavno rukovanje i odlaganje. Ne preporuča se za sidrenje koristiti konope iz materijala čije je specifična težina manja od vode (~ 1000 kg/m3). Takvi konopi plutaju na vodi i imaju tendenciju da isplivaju i time umanje snagu držanja sidra. Takvi su konopi iz polipropilena (PP). Najčešče se koriste polyamidni (PA)(Nylon) i poliesterski (PES) sidreni konopi i to sukani sa 3 ili više strukova ili pleteni.
Klasifikacijska društva su propisala minimalni promer sidrenog konopa i on npr. kod Germanische Lloyda iznosi 12 mm. Tanji konop, osim manje čvrstoće, ne bi dobro "ležao" u ruci. Radi olakšanja određivanja dužine spuštenog lanca ili konopa (a time i dubine vode), najjednostavnije je na takav lanac ili konop staviti neku oznaku na nekom odabranom razmaku. Tako se na lancu može staviti znak bojom tako da se jedna karika oboji jednom bojom za prvih 10 m, drugom za 20 m itd). Slično se može izvesti i kod konopa. Postoje gotovi konopi označeni bojom.


10 RAZLOGA ZA POJAVU NEZGODA UZROKOVANIH SIDRENJEM

1. Nemogućnost da se sidro "ukopa" tj. sidro neprikladno prema vrsti dna.
2. Neusklađeni delovi sidrenog uređaja ili improvizacija s lancima i spojnim elementima.
3. Poddimenzionirana sidrena oprema zbog zanemarivanja glavnih uslova: deplasman brodića,vrsta brodića, otpor vetra.
4. Improvizovane izmene i popravke na sidrenoj opremi (npr. loše "kućno" zavarivanje).
5. Slučajno odvrtanje spojnih šrafova i matica.
6. Potrošenost pokretnih delova sidra i opreme.
7. Pucanje lanaca zbog ishabanosti i oslabljenja usled korozije.
8. Zaplitanje lanca zbog korodirane površine ili ponovnog pocinkovanja.
9. Zavisnost o samo jednom sidru.
10. Štednja na pograšnom mestu. Često se uloga sidrenog uređaja zanemaruje i podcenjuje. Takav pristup može ponekad dovesti do posledica koje se ne mogu materijalno nadoknaditi 

Problem "zadivanja" odavno se rješava pomočnim konopom, orepinom.Neki orepinu puštaju zajedno sa sidrenim konopom, tako da kraj orepine ostane na brodu, dok drugi za kraj orepine vežu manju plutaču U slučaju da koristimo plutaču, dužina orepine trebabiti veča od dubine mora. I jedan i drugi način zadaju dosta poteškoća mornarima pri dizanju sidra, napose kad se to radi po vjetrovitom vremenu, motornim brodom. Drugi opisani način je naročito nezgodan za korištenje pri pristajanju na mjestima gdje pristaje više brodova. Preduga urepina, a to je najčešći slučaj, smeta drugim brodovima kod pristajanja ili isplovljavanja, prijeti da se zplete oko propelera i t.d. Orepinu možemo koristiti i u najpličim uvalama i pristaništima. Ne smeta nikome, a kada je potrebno, sidro se uz njenu pomoć lako odije.Važno je da se za izradu orepine koriste elementi koji su u moru lako uočljivi. Najbolje je uzedi šest svijetlih (bijelih) pluta za mrežu i petnaestak centimetara dugu bijelu, elastičnu cijev.  Ako sidro zadije u pličem, ova kratka orepina lako se dohvati čakljom i problem je riješen. Ako zadije u dubljem, uhvati ju se malim mačkom i problem je opet riješen. Mali mačak je vrlo korisna naprava, naročito upotrebljiva kod pristajanja uz kamenitu obalu i svaki brod bi ga trebao
imati u svojoj opremi. Rade ga od nehrđajućeg materijala, i može ga se kupiti u mnogim trgovinama koje prodaju brodsku opremu.

Ukupna dužina ovakve orepine treba biti 55-60 cm.
- Bijela plastična cijev (15 cm)
- Bijela pluta za mrežu
- Dužina krakova trokuta 20 cm
- Nerazmrsivi čvor

O sidrenju nikad dosta natpisa, jer je sidrenje (uz pristajanje) verovatno najčešći problem popularne nautike.

Iako se radi o relativnom jednostavnom mehaničkom principu: malo gravitacije, malo trenja, malo geometrije... , o sidrima i sidrenju čuo sam toliko teorija (od kojih neke imaju i elemente "mistike"), da je za neverovati !
A stvar je jednostavna: nekoj sili (talasi, vetar) koja pritiska brod, valja putem sidrenjaka (kanapa, sidrenog lanca) suprotstaviti kontra silu, koja hvatište ima pomoću sidra negde na dnu. Dok god je ova druga (sidrena) sila veća od prve (vetar,... ), brod stoji na mestu. Ali - kad prva sile (vjetar, valovi) poraste i premaši drugu (sidrenu) silu, brod će se početi pomicati: "sidro je zaoralo"
Znači: nema nikakve "čarobne formule" kojom bi brod na sidru stvarno bio "uvijek siguran". Praksa a i zdravi razum govore nam da sila vjetra i valova može u nepovoljnim uvjetima (nezaštićeno sidrište) toliko porasti da nikakvo sidrenje to neće izdržati. Pa čak da imate dolje, na dnu, sidro od prekoceanskog broda, nećete spasiti svoju barku: tada će nešto puknuti; iščupati će se bitva, odlomiti cijela prova... jer sila je sila !
Sidrenje je, dakle, u prvom redu cijeli skup KOMPROMISA između što boljeg i sigurnijeg sidrenja nasuprot što manjem i spretnijem sidru... što kraćem konopu ili lancu... što jednostavnijoj ispretnijoj cijeloj izvedbi... što manjim troškovima nabave sidra i opreme.
Da bi brodica izdržala što jaču silu valova i vjetra, valja osigurati:
- sidro povoljnog oblika (konstrukcije) za konkretan tip dna.
- što veće (i teže) sidro
- što dulji (i teži) sidrenjak (lanac ima prednost upravo zbog težine!)
Analiza gornjih tvrdnji:
- ako je dno mekano (pijesak, mulj) dobra su razna patentna sidra (CQR, Danforth, Bruce...) jer se lako ukopavaju i sa porastom sile zbog
svoje geometrije ulaze sve dublje i dublje u podlogu. Njihovu silu tada pojačava stup tla iznad njih - to je osnova njihove djelotvornosti.
- ako je dno gusto obraslo debelim slojem algi, dobra su "vitka" a teška sidra (admiralsko), jer neće ostati ležati na algama, već će se zbog težine i vitkosti PROBITI sve do dna i tada zakopati.
- ako je dno tvrdo, sidrenje je općenito upitno. Tada se radi više o "KVAČENJU" nego sidrenju. Jer, klasično sidrenje je UKOPAVANJE sidra, a na tvrdoj podlozi to je teško ostvarivo. Za takvo "kvačenje" pogodno je sidro baš kao na slici: kraće i raširene, šiljate lopatice.
Kako "radi" ovo sidro u praksi ?
Prvo - zbog kratkoće lopatica, nikad se ne izvrće na stranu; uvijek pada na dno pravilno i ODMAH se pokušava ukopavati, a ne (kao patentna sidra) nakon višemetarskog povlačenja po dnu.)
Drugo - lako prodire i kroz tvrđe podloge
Treće - kad kroz gornji, mekši i tanji sloj prodre do kamene podloge, velika je šansa da će se svojim šiljatim krakovima ZAKVAČITI za neku kvrgu, škrapu, izbočinu... I zaustaviti brod !
DODATNI OLOVNI TEG od cca 10 kg !
To malo čudo je izuzetno je djelotvorno ! Nakon sidrenja se po konopu-sidrenjaku spušta mali 10-kilski olovni uteg. On visi na "kotaču" (rasklopivi jedriličarski koloturnik - ima ih u svim katalozima!), a spušta ga i kasnije vraća natrag tanka dodatna uzica. Valja ga spustiti što dalje, prema sidru. Ako je moguće - i do polovice dužine sidrenjaka. Njegova uloga ? Priteže sidrenjak prema dnu, ostvaruje povoljan kut sile što djeluje na rudo sidra - zapravo: djeluje isto kao i lanac ! Ali - s utegom je puno lakše baratati. Kod vađenja - prvo se konopčićem izvuče uteg, a tek zatim i sidro.

Za manje brodiće često se koristi sidreni kanap jer je lagan i jeftin. Ako na brodiću nema sidrenog vitla i lančanika, tada je njegovo slaganje i odlaganje puno lakše od lanca. Danas su sintetički kanapi skoro u potpunosti istisnuli one od prirodnih materijala.Za veće brodice s ugrađenim sidrenim vitlom koristi se češće sidreni lanac. Zbog svoje težine oblikuje krivulju koja apsorbuje opterećanja u lošim vremenskim uslovima. Za istu snagu držanja može biti
dvostruko kraći od kanapa. Mana mu je mala elastičnost pa treba izbegavati situacije kada bi se zbog uticaja vetra lanac potpuno zategnuo. To se rešava umetanjem komada kanapa koji ima puno veću elastičnost. Nedostaci lanca su njegova masa (na brodici), cena i potreba za vitlom. Treba voditi računa o činjenici da svaki lanac rđa, pa i onaj nerđajući. Mrlje od rđe se mogu preneti na lančanik i palubu. Dodatna masa na pramcu brodiža (lanac, vitlo) može čak uticati i na karakteristike brodića. Lanci za sidrenje se najčešće izrađuju iz nerđajućeg čelika ili običnog čelika koji se posle toplo galvanizuje (pocinkuje). Za ispravan rad sidrenog vitla važno je da su karike lanca po mogućnosti jednake (kalibrirane). Najčešći standard koji se javlja kod sidrenog lanca za brodiće je DIN 766. Kod kupovine upitajte prodavača je li lanac izrađen i ispitan u skladu s ovim standardom jer se na tržistu nude svakojaki lanci.
Dobar kompromis se našao u kombinaciji lanca i konopa. Manji se komad lanca postavlja uz sidro, a preostali veći deo je konop. Sintetičko uže, zbog veće
elastičnosti, može svojim rastezanjem umanjiti opterećenja na sidro i brodić. U razgovoru se često čuje da dužina dela lanca u metrima treba biti jednaka
dužini brodića u metrima. Time bi se postiglo bolje zadržavanje sidra i bolje zarivanje u dno. Dakle za brodić od 6 m koristio bi se lanac dužine 6 m. No i
vetar od 15 čvorova će podići tako kratak lanac od dna.
Ali i to je bolje nego samo konop. Druga velika uloga lanca je sprečavanje oštećenja konopa na oštrom kamenitom dnu, jer jedna od mana konopa je njegova mekoća i neotpornost na oštećenja. Dužina konopa ili lanca zavisi od dubine na kojoj se želite sidriti, da li koristite samo lanac, konop ili
njihovu kombinaciju. No najvažnije je održati ugao  između struka sidra i dna što manjim. Što je struk sidra položeniji to bolje drži. Ona se najčešće određuje odnosom dužine konopa od palube brodića prema dubini vode na kojoj se želite sidriti. Za dobro držanje sidra taj se odnos kreće od 3:1 do 7:1. Većina testova sidrenja i proizvođača sidara preporučuje minimalan odnos od 5:1, a najbolji je 10:1. To se odnosi na kombinaciju
lanca i konopa. Za lanac taj odnos može biti 3:1 do 4:1. U praksi je to ponekad teško postići, posebno ako je na sidrištu gužva i nema dovoljno slobodnog prostora za ljuljanje brodice. Tada taj odnos pada na 3:1 do 4:1. Taj bi nepovoljni odnos bilo poželjno nadoknaditi korištenjem većeg (težeg) sidra i/ili većeg lanca.

Neki proizvođači užadi nude sidrene konope s ugrađenim olovom u zadnjih deset metara konopa. Glavna prednost ovakvog konopa je jednostavno rukovanje i odlaganje. Ne preporuča se za sidrenje koristiti konope iz materijala čije je specifična težina manja od vode (~ 1000 kg/m3). Takvi konopi plutaju na vodi i imaju tendenciju da isplivaju i time umanje snagu držanja sidra. Takvi su konopi iz polipropilena (PP). Najčešče se koriste polyamidni (PA)(Nylon) i poliesterski (PES) sidreni konopi i to sukani sa 3 ili više strukova ili pleteni.
Klasifikacijska društva su propisala minimalni promer sidrenog konopa i on npr. kod Germanische Lloyda iznosi 12 mm. Tanji konop, osim manje čvrstoće, ne bi dobro "ležao" u ruci. Radi olakšanja određivanja dužine spuštenog lanca ili konopa (a time i dubine vode), najjednostavnije je na takav lanac ili konop staviti neku oznaku na nekom odabranom razmaku. Tako se na lancu može staviti znak bojom tako da se jedna karika oboji jednom bojom za prvih 10 m, drugom za 20 m itd). Slično se može izvesti i kod konopa. Postoje gotovi konopi označeni bojom.


10 RAZLOGA ZA POJAVU NEZGODA UZROKOVANIH SIDRENJEM

• < Prev
• Next >