Moja Lađa

Bombe pomagale ledolomcima

Vojska ondašnje Kraljevine Jugoslavije oslobađala grad iz ledenih okova čak i topovima. PODSEĆANjE na predratne zime vraća nas na priče koje najlepše pripovedaju fotografije starih snimatelja. Ovog puta kroz varošku prošlost vodi nas istraživač Slobodan Kovačević, stručnjak Dokumentacije "Borba", čovek koji stalno "plovi" na talasima prošlosti, a sada nas vodi kroz led kojim su bili okovani Dunav i Sava.

Snimci koji su nastajali pre Drugog svetskog rata nisu predstavljali nimalo lak reporterski zadatak. Fotografisanje je i tehnološki bilo znatno drugačije nego što je to danas.

Kadar koji bi spretni snimatelj uspeo da "uhvati" razvijao se na staklenim pločama, na kojima je kasnije bio čuvan. Znatno posle toga stižu celuloidni filmovi, koje su pre više od deset godina smenili digitalni foto-aparati koji su danas postali deo svakodnevice.

Kadrovi koje čuva "Borba" pokazuju reke na kojima se, prvo, skupljaju sante leda, koje se kasnije spajaju i postaju sve gušće, da bi, konačno potpuno okovale reku. U to doba su zimovnici bili neophodni jer bi nemarnog lađara reka mogla da iznenadi, i tako zarobljenog još dugo drži potpuno nemoćnog sve dok ne otpuste ledene stege.

Kada bi reka bila potpuno zaleđena, vojska je imala svoje načine da razbije teški, ledeni okov. Marljivi snimatelji su se našli zajedno sa vojnom jedinicom koja je imala upravo takav zadatak. Nažalost, godina kada je ovaj snimak nastao nije zabeležena, ali je ostao podatak da je januar 1929. godine bio neumoljiv i najhladniji, što ne znači da su ostale godine toga vremena bile mnogo toplije.

Način borbe sa ledom bio je takav da bi prvo iskopali otvor u ledu gde bi bila postavljena eksplozivna naprava, koju bi kasnije žicom povezali i aktivirali izdaleka, kako bi eksplozija makar delimično razorila ledenu barijeru.

Armija je imala još jedan, tipično vojni način kako da izađe na kraj sa zimskim nevoljama, a to je da iz posebnih topova pogodi deo gde je led najdeblji, i da tako, makar donekle oslobodi hladne stege.

PRETNjA MOSTOVIMA

DEBELI slojevi leda bili su izuzetna pretnja mostovima predratnog Beograda. Prestonica je u to vreme imala tri ovakve građevine: Most kralja Aleksandra, prethodnik onog koji danas poznajemo - Brankovog, Most kralja Petra, kojeg je nasledio Pančevački most, i, najzad, Železnički, koji i sada postoji i paralelan je sa Gazelom.

FOTO-DOKUMENTACIJA "BORBE"

NAŠE kolege iz Foto-dokumentacije "Borbe" čuvaju veliki broj fotografija koje prikazuju važne periode prošlosti ovog grada.

Ova ugledna kuća otvorena je za sve istraživače koji se bave prošlošću Beograda i Srbije.

Izvor: www.novosti.rs

• < Prev
• Next >