Moja Lađa

sajt u test verziji!

Sun09082024

Last update05:30:53 PM

Vodeni organizam

Sviđa Vam se vest ? Objavite je na nekim od servisa ispod...

Tokom prošle godine, svaki treći dan u Beogradu protekao je u režimu odbrane od poplava. Građani su, u međuvremenu, normalno živeli, odlazili na posao, šetali, prelazili mostove i uopšte, jedina bujica sa kojom su se svakodnevno borili bila je reka automobila koja zakrčuje gradske ulice.

Za to vreme, radnici JVP "Beogradvode" ratovali su sa beogradskim rekama čak trećinu dana tokom 2010. Ova zaštita se uobičajeno vrši hidrograđevinskim radovima i merama, koji uključuju mere pasivne i aktivne zaštite. "Nažalost, nemoguće je smanjiti broj dana, jer on zavisi od klimatskih uslova i ‘nepredvidive’ ćudi prirode", kaže za "Vreme" Ivan Karić, rukovodilac odbrane od poplava za grad Beograd 2009-2010. i savetnik generalnog direktora JVP "Beogradvode".

"Mi zahvaljujući Republičkom hidrometeorološkom zavodu Srbije možemo samo da pratimo porast vodostaja u uzvodnim delovima toka Dunava, Save, Kolubare i da pravovremeno delujemo. Često smo prinuđeni da preventivno zatvaramo propuste, obezbeđujemo slaba mesta, postavljamo vreće sa peskom, ‘šandor grede’ i uvodimo specijalizovanu mehanizaciju", objašnjava Karić.

Ispod grada još postoji čitav vodeni organizam – Beograd leži na dve velike reke, njihovim protokama i više od stotinu bujičnih tokova. Kad se ova mreža razbudi, počinje bitka koja se odvija daleko od očiju javnosti. U suprotnom, kad reke počnu da ugrožavaju funkcionisanje grada, bitka je već izgubljena. "Nekada se i sami pitamo kako izdržimo takve napore. Pitanje je da li je lakše braniti naše sugrađane od poplave u dužem vremenskom periodu od voda srednje visokog nivoa ili u kraćem vremenu braniti se od vrlo visokih voda", kaže Karić.

Hidrografska mreža

Beograd leži na vodi. Polovinu teritorije grada Beograda, od oko 3000 kvadratnih kilometara, zauzima površina slivnog područja koja pokriva čak 150.000 hektara zemljišta. Na tom terenu prostire se hidrografska mreža koja je vrlo razgranata i heterogena po svojstvima. Na dužini od čak 80 kilometara kroz grad protiče druga po veličini reka u Evropi, Dunav, dok se Sava proteže na dužini oko 60 kilometara. U granicama Generalnog plana, te dužine su nešto kraće – za Dunav 50 km, a za Savu 24 km. Pored dveju velikih reka, na teritoriji grada teče i veći broj desnih pritoke Save. Među njima je po prostoru i takozvanoj vodnosti najveća reka Kolubara, čije ukupno slivno područje iznosi oko 3600 kvadratnih kilometara.

Druga po značaju je Topčiderska reka koja, zajedno sa svojom pritokom Belom rekom, prolazi kroz industrijske zone grada. Ostale desne pritoke Save i Dunava imaju uglavnom bujični karakter. Na levoj obali Save i Dunava ima manje prirodnih rečnih tokova. Nekadašnji vodni tokovi (Galovica, Vicelj, Kalovita i Sibnica) na ovom prostoru danas su postali deo melioracionog sistema čije se vode preko crpnih stanica prepumpavaju u Dunav i Savu. Kako kažu u JVP "Beogradvode", prioritetan zadatak na celoj mreži, s obzirom na gustu naseljenost i vrednost dobara u branjenom području, uvek predstavlja zaštita novobeogradsko-zemunske kasete i desne obale Save.

Obaloutvrde

Gradovi se od visokih vodostaja štite na dva načina: pasivno – regulacijom rečnog korita i izgradnjom kejskih zidova i nasipa, ili aktivno – merama akumulacije i retenzije.

U Beogradu su radovi pasivne zaštite znatno zastupljeniji od aktivnih mera. Verovali ili ne, dužina kanalske mreže koja je prokopana kroz Beograd iznosi čak 2000 kilometara. Sistem nasipa i obaloutvrda je takođe imponzantan. Na teritoriji grada se nalazi čak 530 kilometara odbrambenih nasipa. Pored toga, na više tačaka, u gradu radi čak 29 crpnih stanica od kojih su pet reverzibilne. Njihov ukupan kapacitet je 116 kubnih metara vode u sekundi. Ovaj sistem je uglavnom izgrađen od 1972. do 1989. kad je izveden najveći obim radova na uređenju vodotoka i zaštiti od poplava. Posle 1989. godine nastupio je period restriktivnih ulaganja i u ovu oblast vodoprivrede, tako da je do 1995. godine izgrađeno samo 210 m obaloutvrde, nasipa u dužini od 3,5 km, a pritoke Save su regulisane na dužini od 1,6 km. Novi zamajac u održavanju sistema zaštite se javlja tek nakon 2007. godine.

Izveštaj o vodostanju

Jedan od najpoznatijih programa Radio Beograda svojevremeno je bio Izveštaj o vodostaju. Ravan glas spikera koji čita kote, mesta i imena reka starije sugrađane i danas podseća na prošla vremena, kad se na prirodu u kojoj je grad smešten mnogo više obraćala pažnja. Međutim, beogradske vode su i dalje tu – one opasuju grad i plivaju ispod njega.

Kako kažu u JVP "Beogradvode", "najveće potrebe za odvodnjavanjem javljaju se u periodu mart–april, kada dolazi do prevlaživanja zemljišta pod dominantnim uticajem padavina". Na prostoru koji je pod uticajem uspora hidroelektrane "Đerdap" taj period je znatno duži. Sa druge strane, tokom letnjih meseci, od jula do avgusta, događa se sasvim suprotno, umesto viška, u zemljištu se javlja deficit vlage. U tom periodu neophodno je sprovoditi navodnjavanje – u prosečnoj godini na ovaj način treba do 300 mm vode.

Režim Dunava

Zbog izgradnje hidroelektrane "Đerdap", nivo voda u Beogradu nije prirodan. HE "Đerdap I" izaziva uspor, tako da Dunav i Sava na području Beograda imaju izmenjeni režim nivoa vode. Ovi izmenjeni uslovi osećaju se i na pritokama, uglavnom u zoni njihovog ušća. No, ispostavlja se da je uticaj Đerdapa najznačajniji u domenu malih voda, tako da u zoni ušća Save u Dunav povišenje nivoa može da bude oko dva metra. Međutim, povišenje Dunava se smanjuje sa porastom proticaja, tako da je pri velikim vodama zanemarljiv. Međutim, "Đerdap" nije jedini koji utiče na režim beogradskih voda – režimi brojnih drugih vodotoka izmenjeni su čovekovim delovanjem, najčešće zbog intenzivne urbanizacije prostora – izgradnjom pregrada, regulacijom, izmenom trasa ili uvođenjem vodotoka u zatvorene kolektorske sisteme.

 

Izvor: www.vreme.com