Moja Lađa

sajt u test verziji!

Sun09082024

Last update05:30:53 PM

Gde je Maja kad je gola Jama

Sviđa Vam se vest ? Objavite je na nekim od servisa ispod...

Nikad begečka Jama, kako mnogi tvrde najlepše pecaroško naselje na čitavom Dunavu, nije u proleće imala manje vode ni više problema.

I da ih je upola manje, bilo bi baš deprimirajuće za ovaj nacionalni park prirode II kategorije, ušuškan na sredokraći između Novog Sada i Bačke Palanke.

Možda je surova, totalna seča šume na istočnom delu Jame doprinela tome da vikendašima pukne pred očima. “Vojvodinašume” su posekle najmanje tri hektara topola, koje su se morale skloniti zbog biološke zrelosti, ali je s industrijskim deblima otišlo na stotine plemenitijih: brest, jasen, dud, vrbe, pokoji kesten, jablani, zova... Trajala je egzekucija bezmalo dva meseca, a dotad romantičan predeo pretvoren je u pobratima pustinje Gobi. Svesni toga da se seča šume nije mogla izbeći, žitelji Jame su svu svoju negativnu energiju usmerili na radnike. Pokušavali su da ih spreče da vuku debla kroz naselje, ali su oni to ipak učinili, teškim vozilima napravili kaljugu, koju su, istina, na kraju posla pokušali da bar maskiraju. Šumari su već posadili nove topole, ali će proći godine dok se ptice tu ne okuće. A bilo je tušta i tma kosova, ševa, senica, svraka, često se čuo detlić, ponekad viđani gizdavi divlji golubovi, kao i orao kako kruži nad vodom. Barske ptice će se verovatno snaći, ali su šumske krilatice, te srndaći, zečevi, ježevi, lisice i divlje svinje ostali bez svog doma.

 

Šumari su vozilima oštetili i put koji vodi ka Jami, inače već skroz ruiniran svakodnevnim vozikanjem ogromnih bubnjeva sa šargarepom što ih gigantski traktori dugo peru u Dunavu, a potom voze nazad u Begeč gde se povrće pakuje, navodno za Rusiju. Ovi teškaši daleko premašuju dozvoljenih pet tona, ali saobraćajni znak koji na to upozorava uvek ima samo jedan dan života. Ukradu ga prve noći. A šargarepa se gaji na čistoj hemiji: desetak puta se zemlja prska herbicidima i hranivima, te se potom sve to spira u Dunav. Skup atak na zdravlje zarad jeftine zarade! 

 

 

Tako je Begečka jama napadnuta i sa zemlje i iz vode. Najgore su, naravno, poplave, na koje se ne može uticati, ali može na enormno niske vode. “Šlajz” zvani Begej, jedini kanal što spaja Jamu i Dunav blizu čuvene čarde “Kod Braše”, za niskih vodostaja držan je talpama na nivou od 250 cm. Odavno su ih ribokradice uklonile da bi imale slobodan prolaz za čamce, a što je manje vode u Jami, više se ribe nasuče. U januaru je “pala” i štuka od devet kila. Proletos je nivo Dunava bio ispod 200 cm, pa je u Jami na mnogim mestima ostao sam mulj i blato. Riba nema gde da se mresti, a parovi labudova izvedu potomstvo. Dojadilo sve meštanima pa zahtevaju da se DTD „Ribarstvo” oduzme pravo da upravlja begečkom Jamom. A dobio ju je uz više nego komično obrazloženje odlukom Skupštine Novog Sada. Jer „Ribarstvo„ samo povremeno da poseti svoj “posed” pošalje čuvara, koji je zadužen i za Futog. Doslovno ništa drugo da Jama preživi! Ribarstvu je grad odobrio i znatne pare za čišćenja Jame. Navodno je to podržala i gradonačelnica Maja Gojković. Valjda ne samo zato što je često dolazila na Jamu kod prijatelja i rođaka. Žitelji Naselja su samo nezvanično čuli da je izrada projekta za spas Jame naručena od Instituta “Jaroslav Černi” iz Beograda. Bilo je primedbi zašto baš njemu, a ne nekom bližem i jeftinijem, ali se zaćutalo po sistemu – važno je da se nešto uradi! Urađeno nije ništa, niti se zna gde su otišle pare. Zato se često čuje: Gde je sad Maja kad je gola Jama! 

 

 

Begečka Jama ima tzv. Savet korisnika u kojem su predstavnici “Vojvodinašuma”, “Vojvodina voda”, ribolovačkih udruženja, Lovačkog društva u Begeču i MZ, ali, od države ovlašćeno „Ribarstvo„ nije sazvalo nijedan sastanak za poslednje tri godine. 
Imao je svojevremeno DTD, čije čišćenje s Jame traže žitelji, izvesne ambicije da zaista čuva ovaj park prirode. Načinjena je lepa trim-staza kroz sad bivšu šumu, pokušano je naplaćivanje parkinga, vezova za čamce, a neko vreme su prodavane i specijalne ribolovačke dozvole. Kad je biznis pukao (dozvole je preuzela država, trim-stazu su rasturili vandali, vezove smo odbili da plaćamo), DTD je zaboravio na svoje obaveze. Najgore je životinjama koje pate, a ne umeju da se žale. Labudovi, te velike ali osetljive ptice, same traže pomoć od ljudi kad su bolesne ili povređene, ali se na apele niko ne odaziva. Bar dva su tako uginula, jedan je imao guku na šiji a drugi slomljeno krilo. 

 

 

Jamu truje i “pritoka” Tatarnica, nekad čista i bogata ribom, već dugo obična kanalizacija. Sva otpadna voda iz okolnih salaša i sela Čelareva, Gložana i Begeča, sipa se bez prečišćavanja u Tatarnicu, a tu svakodnevno i cisterne s fekalijama iz septičkih jama “prazne creva”. Takvu vodu prebacuju dve snažne pumpe u Jamu, a potom ona ide u Dunav ako se ne nataloži u Jami. A to čini jer su pumpe suviše snažne i s vodom prebacuju u Jamu i dobranu količinu mulja. Smrdljivog – naravno.

 

 

Izvor: www.dnevnik.rs