Moja Lađa

sajt u test verziji!

Sun09082024

Last update05:30:53 PM

Dao sam otkaz da bih bio alas!

Sviđa Vam se vest ? Objavite je na nekim od servisa ispod...

Ribarenje na prestoničkom delu Dunava jedinstven je doživljaj. Još kada kada ribarski čamac vozi profesionalni alas - neponovljivo! Da li što smo izabrali da isplovimo u petak, kada je duvao „uragan“ od 11 metara u sekundi ili što je žena u čamcu, tek nijedna dunavska riba nije htela u mrežu čerenca! To, međutim, nije smetalo Vladimiru Pejčinoviću (51), našem domaćinu, da nas uvede u tajne tog zanata i pokaže koliko je divan, ali opasan.

- Celog života sam na vodi. Prvo sam pecao, onda bućkao i na kraju čerenčarim! Radio sam u jednoj firmi do 2009. godine. Otišao sam i od tada sam profesionalni alas. Naravno da nigde niste videli bogatog ribara! Svakodnevno sam na vodi, osim kada je ovakav vetar. Trenutno „pirka“ orkan! Bele se „jarići“ od talasa. Ali kada nema vetra, ne odlazim sa vode dok ne zaradim dnevnicu. Ona je od 1.500 do 2.000 dinara. Naravno da se desi da ne uhvatim ništa, da nemam ni za gorivo. Takva je voda.


„Alat“ ti je vrlo je arhaičan - bućka, čerenac i kićanka. Koliko ima dunavskih alasa koji tako ribare?
- Ima nas dvoje, troje. Lovim na već zaboravljeni način. Čerenac čini troslojna mreža nakačena na četiri šipke, na kojima su tegovi. Spušta se kanapom na dno. Kako te voda nosi, ti ga polako podižeš i tražiš ribu. Kad je tostolobik tu, imaš osećaj kao da čerenac pluta, som udara, jer vuče na dno, smuđ trese kao struja, dok deverika daje osećaj kao da se meškolji. Bućka i kićanska su mi, takođe, „pribor“ za rad. Bućka je drvo kojim udaraš po površini vode. U drugoj ruci je kićanka na kanapu, ispod koje je udica i mamac - glista, dudrdubak i rovac. Tako lovim soma.
Koliko država brine o ribarstvu?- Mi, profesionalni ribari, jesmo paušalci. Plaćamo mesečni porez od 12.000 dinara. Godišnja dozvola za lov ribe košta me 35.000. Sa druge strane, ne mogu da dignem kredit za čamac, motor, mreže. Tu bi država trebalo da nam pomogne. Malo nas je koji ovako živimo. Motor na čamcu nam čuva glavu. Život nam zavisi od toga da li će da upali iz prve, kada se nađemo na putu nekoj barži. Na primer, u Rumuniji, alas dobija oko 2.000 evra kao kredit za započinjanje posla. Obezbeđena su im mesta za prodaju ribe.

Da li ti se dešavalo da ti je glava u torbi?
- Bio sam tri puta u takvoj situaciji. Ribarim i noću, po magli, na minus 10. Pošto je ovde plovni put, dešavalo se da mi tegljač koji ima dve, tri barže izroni iz magle. Oni se ne čuju. Jednom sam imao nekoliko sekundi da upalim motor i sklonim mu se. Vozači tegljača kažu da, kada vide ribara u čamcu ispred sebe, mogu samo da se pomole za njega. Svake godine se udavi poneko.
Som od 30 kila
Koja ti je najveća riba koju su uhvatio, a kolika ti je pobegla?
- Som od 30 kila! I to na bućku. Svaki som preko sedam kila užasno je jak u vodi. Lovio sam ga kako su me učili stari alasi Bulat, Ljuba. Izvukao sam ga. Bio je na udici i koristio sam meredov, mrežu za prihvat ribe. Moram da pomenem da je danas manje ribe nego ranije i niko se o tome ne brine.