Moja Lađa

Grozote na rijekama

Na rijeke izlazimo kako bi promjenili stil svakodnevnoga života, promjenili ambijent gdje živimo, udahnuli drugačiji i čišći zrak, promjenili društvo i stil druženja... Od mjesta gdje ćemo pristati ili napraviti logor za logorovanje tražimo da bude idealno čisto, sa idealnim pogledom na najljepši dio rijeke, sa vodom tolike čistoće da graniči sa čistoćom sterilizirane vode, da nema nekakvih štetnih bakterija i bacila... Jednom riječju idealnu čistu okolinu.

Dobro je da imamo takve zahtjeve, da želimo puno toga pozitivnoga u pogledu čistoće i nezagađenosti. Ali da li se trudimo i da iza sebe ostavimo okolinu onakvom kakvu smo je zatekli. Da li se trudimo da pored svojega ponesemo sa tih mjesta i smeće nemarnih ljudi koji ga tu ostaviše, da li prosvjećujemo svoje bližnje i daljnje da se treba okolina čuvati, da se ne smije onečišćavati, da...

Koliko smo upoznali društveni sistem i mehanizme u njemu koji bi trebali reagirati na svaku našu opravdanu dojavu o onečišćavanju okoline, o zagađivanju rijeka, o gomilama smeća koje se nalazi van deponija na mjestima gdje ne bi smjelo biti. Koliko nam je poznato kako možemo i na koje brojeve telefona podnesti prijavu ako vidimo da netko onečišćuje prirodu nagrđujući je smećem, otpadnim naftinim derivatima, toksionima...

Da li smo se spremni upustiti u bitku protiv spore i aljkave administracije koja je plaćena da vrši nadzor nad poštivanjem pravila o održavanju okoline čistom, ukoliko ona taj nadzor ne vrši kako treba ili namjerno radi previde kada se priroda zagađuje od ekonomski jakih firmi ili pojedinaca. Da li ćemo sve poduzeti protiv njih ako ne rade posao kako treba i za šta ih plaćamo?

Hoćemo li prigovoriti svojim prijateljima, poznanicima ili rođacima ako ih zateknemo u javašluku prema prirodi, ako ih vidimo da odlažu smeće ili kojekakvi otpad na mjestima gdje se on ne bi smio odlagati.

Imamo li dovoljno savjesti da sebe ukorimo za radnje koje smo napravili, a koje kod drugih i te kako osuđujemo i neodobravamo. Možemo li biti i prema sebi objektivni u trenucima kada nesmotreno zagadimo okolinu.

A da nam je okolina zagađena i prezagađena dokaze srećemo na svakome koraku. Toliko ih je da smo oglugali na sva zagađenja, na sve smeće koje nas okružuje i truje. I tu radimo veliku grešku za sebe, ali i za svoja potomstva, sadašnja i buduća. Ne smijemo oglugati na to. Moramo prestati da se pravimo da to ne zamjećujemo, moramo se aktivirati da nešta učinimo, barem u svojoj okolini da nam ona bude čišća, zdravija, nezagađenija

Ne smijemo "podvući rep" i proći pored onih koji nas ugrožavaju svojim otpadom, svojim smećem, svojim otrovima. Moramo reagirati. Moramo im pružiti otpor da vide da ima onih koji ne odobravaju njihovu nekulturu, njihov javašluk, njihovo svojatanje prava da mogu sve i svašta raditi svugdje i u svako vrijeme.

Moramo i one službe koje su iz našega džepa plaćene da reagiraju na svako zagađenje okoline natjerati da nama podnose račune o svojem neradu, neaktivnosti i zanemarivanju dužnosti da spriječavaju da se okolina zagađuje, da progone i kažnjavaju sve one koji okolinu zagađuju, ma tko oni bili.

A snage za to imamo. Samo je treba aktivirati. Moramo biti uporni u svojim nastojanjima da očuvamo svoju okolinu čistom, moramo zajednički djelovati, udruživati se da bi ostvarili svoje pravo. Pravo prema ČISTOJ OKOLINI. Moramo sve koji drugačije misle natjerati da poštuju naše pravo prema čistoj okolini, čistom zraku, svjetlom nezagađenom noćnom nebu.

Zar je to puno što tražimo. Zar tražimo nešta neprirodno, nešta nemoguće. Zar izlazimo iz okvira normalnosti ako to tražimo. Tko nas zbog toga može osuđivati, zamjerati nam ili u nama gledati nenormalne ljude?

Pa mi samo tražimo svoj kutak čistoće na kojem ćemo se odmoriti, napuniti baterije za daljnje životne izazove i napore. Mi tražimo dio prirode u njoj samoj. Dio iz kojega smo potekli i kojem se uvijek sa radošću vraćamo. Dio na koji smo rođenjem stekli životno pravo življenja . Dio koji želimo da je dio prirode i koji ćemo uvijek i ostaviti po odlasku kao nepromjenjeni dio prirode.

Pa mi ne tražimo puno. Tražimo samo malo mira, čistoga i nezagađenoga zraka, čiste rijeke i kopno oko nje. Da li tražimo previše i da li se za to treba boriti?

by olimp..

• < Prev
• Next >