Moja Lađa

sajt u test verziji!

Sun09082024

Last update05:30:53 PM

S rekom se nikad ne zna!!!

Sviđa Vam se vest ? Objavite je na nekim od servisa ispod...

Sa prvim danima leta naša ekipa dobila je mogućnost da jedan dan provede sa ljudima u plavim uniformama na jednom od najopremljenijih čamaca za spasavanje. Bez obzira na to što smo im rekli da smo odlični plivači, stavljaju nam prsluke i zakopčavaju ih, valjda po navici.
Ni molba da nam bar malo budu raskopčani zbog temperature napolju koja je preko 30 podeoka nije „smekšala“ dvojicu pripadnika Rečne policije Aleksandra Stošića i Gorana Pantića. U jedan glas nam kažu: „Reka je to, nije isto plivati u bazenu i ovde“, pri tom pokazujući na mutnu Savu. 
Krećemo u obilazak dveju reka. Tog dana su imali zadatak da kontrolišu održavanje „Fišen festa“. Budnim okom gledaju šta se dešava na kopnu, ali i u vodi. Nikad se ne zna... Koja čašica više može da ohrabri i neplivača da se malo rashladi. Naravno, letnja sezona uvek na vodu „izbaci“ i ljude koji ponekad preteraju sa brzinom, ali i one koji voze bez dozvole. I dok se vozimo Savom, u susret nam dolazi motorni čamac. Za njegovom volanom momak od dvadesetak godina. Naši domaćini uključuju sirenu na spasilačkom čamcu i rukom mu pokazuju da stane. S obzirom na to da je momak položio i ima dozvolu za vožnju na vodi, propisno se zaustavlja (tako zaključuju policajci i to nam objašnjavaju). Vozač prilazi policijskom čamcu otpozadi sa već ranije spremljenim dokumentima. Iako na prvi mah deluje da je sve u redu, Stošić preko radio-veze poziva bazu i proverava vozača i njegovo vozilo. Posle pet minuta kolege motorolom javljaju da je sve u redu. Pantić i Stošić u stavu mirno sa osmehom na licu žele momku prijatnu vožnju i mirnu reku. 
U daljoj vožnji govore nam i o teškim iskustvima. S obzirom na to da su i jedan i drugi policajci skoro dve decenije, u ovom poslu sećanja su im prepuna svakakvih događaja.

 

 

- Još ne mogu da zaboravim jedan slučaj davljenja kod Ostružnice. Čovek je doveo svoje četvoro dece staro šest, sedam, osam i devet godina. Bilo je leto, a on je hteo da ih nauči da plivaju. Pozvani smo u pomoć jer se čovek izgubio negde u vodi, a decu ostavio na kopnu. Slika mališana koji su ostali bez oca duboko mi je urezana u pamćenje - dok gleda u Savu, priča nam Stošić i ponavlja da ljudi nikako da shvate da je reka nepredvidiva. 
Ono što svakog leta odnese po nekoliko života jesu i divlje plaže koje su izazov za mlade željne samoće. Šta se krije pod površinom vode teško je saznati, tako da često mulj i virovi kumuju tragičnim ishodima. Takve plaže nemaju spasioce, a do dolaska Rečne policije stvari mogu da se iskomplikuju i krenu naopako. 
Po svemu što smo videli, ovaj posao mogu da rade samo ljudi koji vole reku, koji su spremni da žrtvuju svoj život za tuđi, da se jednoj reci suprotstave znanjem i umećem. Srećni su, i to često prepričavaju sa prijateljima i kolegama kada se posao obavi uspešno. Kažu domaćini, najdraže i najskorije lepo iskustvo koje pamte bilo je prošle godine u blizini Sportskog centra „25. maj“ na Dorćolu. Ekipu Rečne policije pozvao je pevač Željko Samardžić jer je video kako trojici ljudi preti davljenje u vodi u jednom čamcu. 
- Obično u situacijama gde su delići sekunde bitni, stvar krene naopako. Sećam se, tog dana bilo je veliko nevreme. Kiša je padala, a voda se uznemirila. Uspeli smo da spasemo ljude, ali je naš čamac počeo da prima preopterećenje. Ni sad nam nije jasno kako smo uspeli da se domognemo kopna, s obzirom na to da nam je drvo probilo čamac koji je bio preopterećen - objašnjava Stošić.
I dok su pričali o nevremenu, ne mogu, a da se ne sete bebe koja je ostala zarobljena u brodu koji je potonuo. Bez razmišljanja su se dogovorili da zarone i pokušaju da uđu u prostoriju gde se nalazilo dete. Svuda na prozorima bile su rešetke. Samo zahvaljujući znanju i veštini ušli su u olupinu i izvukli bebu. 
S vremena na vreme dok smo prolazili ispod mostova, policajci „bace“ pogled ne stoji neko ko bi mogao da liči na samoubicu. To im je deo posla, objašnjavaju. 
- Nekada se samoubice, kad dotaknu vodu, predomisle i dočekaju nas sa oduševljenjem. Brzo se uhvate za kolut za spasavanje i bez reči ih predamo Hitnoj pomoći. Ima i onih koji nas grde što smo ih spasli, ali to je naš zadatak - dodaje Pantić.

 

Paze i na narkotike

 

Saša Stefanović, komandir Policijske ispostave za bezbednost na rekama, kaže za „Alo!“ da je njihov zadatak da zaštite i pruže pomoć svuda gde dobra ili život ljudi mogu biti ugroženi.
- Mislim na bezbednost plovidbe, splavove i druge objekte na rekama, kupanje na divljim plažama, skokove u vodu, održavanje stabilnog javnog reda i mira, ali i na suzbijanje kriminaliteta - krijumčarenje razne robe i narkotika, nedozvoljenu trgovinu, pokušaje krađa po šumama pored reka, krivolovu... - objašnjava naš sagovornik.

 

 

Izvor: www.alo.rs