Moja Lađa

sajt u test verziji!

Sun09082024

Last update05:30:53 PM

Prvi put s ocem na pecanje

Sviđa Vam se vest ? Objavite je na nekim od servisa ispod...

 

 

 

Kada govorimo o stvaralaštvu u javnim prostorima, do izražaja dolazi amaterizam, jer svako misli da sve može, kaže Rajko Popivoda

 

Udice, blinkeri, silk, veštačke mušice, olovo, sušeni ukljevi, aluminijumski krstići, vaser-kugle, metalni kavezi, kutije od klirita i drške od gvožđa, neki su elementi na najnovijim reljefima Rajka Popivode koje je izložio u galeriji RTS.Posetilac ne bi trebalo da očekuje klasične reljefe, nego trodimenzionalne objekte nastale kombinovanjem materijala uz plitko urezivanje poliesterskog crteža.

Izložba jednostavnog naziva „Radovi 2006–2009” dobila je i podnaslov „Prvi put s ocem na pecanje”.

– Iako je asocijativno vezana za poznatu pripovetku Laze Lazarevića „Prvi put s ocem na jutrenje”, ova izložba nema nameru da sadržajno koincidira sa ovim poznatim delom iz srpske književnosti. Jednostavno, moj otac se bavio pecanjem i ja sam u kući pronašao sve te starinske alatke potrebne za ovaj hobi. Pripovetka Laze Lazarevića govori o detinjstvu i sećanju na oca, a autobiografski element u mom radu je možda sličan način sadržan u činjenici da sam i ja kao dete išao sa ocem na pecanje.

Dimenzija vremena, sećanje, možda su najjači elementi sadržani u tom nazivu koji sam dao kao podnaslov izložbe, objašnjava Rajko Popivoda.

U galeriji RTS predstavljena su 24 rada nastajala paralelno jedan pored drugog. I na ovoj izložbi prisutna je kategorija lavirinta, konstantan element Popivodinog rada.

– Lavirint je simbol traženja. Ulaskom u život čovek uđe i u svoj lični lavirint, u kome pronalazi odgovore i traži rešenja. Lavirint je i lična mentalna slika, ali i globalna. Moj lavirint nema ni početak ni kraj, on je samo isečak mentalnog i fizičkog prostora u kome stalno postavljate pitanja da li da krenete levo ili desno. Na opštem planu, to su i pitanja o nedostatku odgovornosti, kaže umetnik.

Na najnovijim reljefima Rajka Popivode kombinacije materijala i elemenata su složenije nego ranije. Kroz transparentni poliester u kutijama se naziru delovi pribora za pecanje, za razliku od nekih ranijih radova kada su kutije punjene sadržajima autoportretskih svojstava kao što su oči, nos, usta...

Raznovrsnost materijala jedna je od konstanti Popivodinog stvaralaštva. Tako je na prethodnoj izložbi „Pakovanje” u galeriji Stratedži art (2006) ovaj umetnik izložio objekte izrađene od pleksiglasa, poliestera, soli, plavog kamena, uglja, cigle, papira, platna, suvog cveća, hleba, olova, drveta, gume i boje.

Motiv kuće, tek u naziranju, takođe se prepoznaje u Popivodinim radovima. „Ovaj motiv prisutan je još od devedesetih godina paralelno sa atmosferom razaranja koja je bila prisutna na ovim prostorima”, kaže Popivoda.

Rajko Popivoda je umetnik bogate karijere u koju se ubrajaju samostalna i grupna izlaganja u zemlji i inostranstvu, brojne nagrade među kojima su nagrada „Prostor” (1992), nagrada Oktobarskog salona (1999), Zlatno dleto (2002), realizacije više skulptorskih rešenja za eksterijer i enterijer, učešće na međunarodnim simpozijumima skulpture.

Ipak, komentarišući položaj umetnika u našem društvu Popivoda kaže:

– Trebalo bi da u ovim godinama, u kojima sam, i posle ovoliko godina stvaralaštva, umetnik stekne neku sigurnost. Ovde je sve kao da si na početku, kao da si prvi razred, ne prepoznaje se da si nešto uradio. Umetnik je kao neki cvrčak koji je stalno ugrožen a, u stvari, bi trebalo da ima neko mesto u društvu. Kada je reč o skulpturi, činjenica je da je to nešto što obeležava istoriju jednog naroda. Po skulpturi se može videti kakva je bila naša prošlost. Ali, kada bi se ovde, kod nas, radila neka arheološka iskopavanja, ne bi se moglo zaključiti na kom smo nivou i kakva nam je prošlost. U javnim prostorima amaterizam dolazi do izražaja, svako misli da sve može. Na jednom od sajmova knjiga u Frankfurtu naš tadašnji ministar se hvalio kako su štand uredili službenici ministarstva. On to ne bi smeo da kaže jer ne treba službenici da uređuju štand. Zna se da postoje stručni ljudi za tako nešto. Takvih je primera koliko hoćete – kaže Rajko Popivoda.

Izvor: www.politika.rs