Moja Lađa

sajt u test verziji!

Sun09082024

Last update05:30:53 PM

“Tesla“ u kanadskom Sent Luisu

Sviđa Vam se vest ? Objavite je na nekim od servisa ispod...

Kapetan Branko Kresojević stigao brodom u Labradorsko more, prešavši od Beograda 8.374 kilometara

 

PRVI Srbin koji je krenuo da oplovi svet, kapetan Branko Kresojević, stigao je brodom „Nikola Tesla“ do kanadske obale Labradorskog mora. Brod je sada privezan za gat u Sent Luisu, do koga su iz Beograda prevalili 8.374 kilometra. Dok se spremaju za put ka Čikagu, Branko šalje „Novostima“ fragmente zapisa sa svog putovanja.

TALASI: Na Farskim ostrvima čekali smo osam dana dok nije prestao ciklon, da bi, potom, do Grenlanda plovili četiri dana i tri noći. Odlučili smo se za polazak, jer smo videli na Internetu da je na Islandu lepo vreme. Međutim, posle samo dva sata plovidbe susreli smo se s talasima visokim kao kuća. Vodene grdosije od šest metara udarale su nam u pramac, pa smo se vratili do luke na ostrvu Uskop.

GRINDAVIK: Nastavili smo put ka ostrvu Hajmaej na Islandu, udaljenom 750 kilometara. Tokom dva dana plovidbe, prošli smo ispod vulkana Ejafjalajokutl, zbog koga je avio-saobraćaj bio u prekidu u aprilu. Posle ovog ostrva, nastavljamo put do ribarskog gradića Grindavik, udaljenog od Rejkjavika oko 30 kilometara. Dobijamo slobodan privez na tri dana i odobrenje da struju i vodu možemo besplatno da koristimo. Rekli su nam da su im Srbi najdraži gosti!

Ovaj gradić jedan je od najbogatijih na Islandu, zbog uzgoja irskih ponija i prerade bakalara. To nam je ispričao Miroslav Sapina, rodom iz Slavonskog Broda, zadužen za slanje paketa ribe. Ovde živi i Goran Lukić, trener mladih fudbalera, koji je došao iz Sremčice. Pre podne radi u fabrici ribe, a po podne je na fudbalskim terenima. Glavna fudbalska zvezda mesta je Milan Janković, rodom iz Bihaća. Počeo je karijeru kao fudbaler pre 40 godina u Slobodi iz Bosanskog Novog. Među prvima stigao je na Island.

GRENLAND: Dosad naš najduži put: do Grenlanda smo prevalili 1.250 kilometara za 84 sata. Najviše me brine što se sve više približavamo području gde plutaju sante leda. Kad smo ušli u gustu maglu i kišu, plovili smo po navigacionim uređajima. Noć nikako da prođe, kao da je najduža do sada. Kada smo prošli pored nekoliko santi na ulazu u klanac Princ Kristijan, kao da je sve odjedanput postalo predivan san. Talasi su nestali zbog zavetrine. Ovaj kanjon dugačak 30 kilometara bio je najlepši koji smo mogli da vidimo. Sunce sija iza nas punom snagom, pred nama ogromne planine i glečeri koji se tope. Na stotine vodopada se spušta ka svetloplavom moru, a u vodi sante leda. Vredelo je proživeti sve muke!

ESKIMI: Posle plovidbe od četiri sata uplovljavamo u malu luku Apilatog. Malo pristanište sa 50 kuća u kojima žive Eskimi. Domoroci nas čudno gledaju, jer ovde ne stižu motorni brodovi. Svi se bave ribarstvom. Tu, pored obale, u stenama, ukopano je i igralište. Trgovine su prepune robe iz Danske.

KANADA: Plovimo dalje kanjonom koji izlazi direktno na Labradorsko more. Sunce je jako, vetar duva s mora. Posle dva dana i dve noći plovidbe počinje da se diže magla, što je bolje nego vetar i talasi, koji su i ovde na lošem glasu. Tri noći i tri dana smo u magli bez vetra i talasa. Radar je namešten tako da na šest kilometara hvata prepreke. Četiri puta smo videli sante na ekranu, udaljene od nas dva-tri kilometra. Polako smo ih zaobilazili i nastavljali dalje. Četvrti dan ujutro kratko dizanje magle, koja se posle nekoliko sati još gušća spustila na nas. Na 30 kilometara od kanadske obale na ekranu vidim i jedan brod koji nam dolazi sa desne strane. Nastavljam svojim kursem, a on me zaobilazi iza krme.

Na četvrtom kilometru od obale vidim na radaru senku kopna, na karti dži-pi-esa obeležavam luku Sent Luis i to sve ponavljam na malom pomoćnom da bih bio siguran da sam na pravom putu.

SENT LUIS. Čeka nas plovidba do Čikaga. Sve uz istočnu obalu Severne Amerike i preko Velikih jezera.

NASUKANI KITOVI
NA jednoj od plaža ostrva Uskop, okrenutoj prema Atlantiku, nasukala su se 154 kita! Pojedini su bili teški i do 1.500 kilograma. Spasa im nije bilo, jer im je pesak nošen visokim talasima prodro u pluća. Svako domaćinstvo dobilo je po jednog kita. Vešti meštani tranžiraju slaninu i meso, usoljavaju i nose kućama. Glave i kosti ostale su galebovima...

 

Izvor: www.novosti.rs