Moja Lađa

sajt u test verziji!

Thu09192024

Last update05:30:53 PM

„Viktori“ krije četiri tone zlatnih novčića

Ronioci američke kompanije „Odisi marin eksplorejšn” otkrili su u Lamanšu na oko 100 metara dubine olupinu broda „Viktori” britanske kraljevske mornarice, koji je u trenutku potonuća u oluji 4. oktobra 1744. godine nosio tovar od četiri tone portugalskih zlatnih novčića.

„Viktori” pod komandom admirala Džona Balkina bio je na povratku iz misije u Lisabonu, a u nesreći je živote izgubilo oko 1.150 članova posade. Portparol britanskog ministarstva odbrane izjavio je da olupina najvećeg ratnog broda koji je britanska mornarica ikada izgubila spada pod suverenitet vlasti u Londonu i da nikakva akcija u vezi sa brodom ne sme da se pokrene bez njene saglasnosti.
Greg Stem, osnivač kompanije „Odisi marin eksplorejšn”, izjavio je juče na konferenciji za medije u Londonu da su ronioci iz olupine do sada izvadili dva mesingana topa od ukupno 110, koliko bi trebalo da ih ima na brodu, i naveo da njegova firma sa sedištem na Floridi još uvek pregovara sa britanskim vlastima oko procesa vađenja vrednih predmeta iz olupine. Istraživači „Odisi marin eksplorejšn” su na vrednu olupinu naišli slučajno na oko 50 kilometara od britanske obale, dok su tražili druge brodove. Ova kompanija je u maju 2007. iz olupine nepoznatog broda koji je potonuo u blizini obala Kornvola izvadila 17 tona zlatnih i srebrnih novčića ukupne vrednosti od oko 400 miliona evra.

Read more: „Viktori“ krije četiri tone zlatnih novčića

Rusija neće žaliti pare za oružje

Ruski predsednik zatražio od ruskog ministarstva odbrane da gradnja nosača aviona na atomski pogon počne u naredne dve godine

Ruski predsednik i glavnokomandujući Dmitrij Medvedjev prisustvovao je u Severomorsku lansiranju pomorske balističke rakete „sinjeva“ (duga), koja je postavila novi rekord u daljini leta - 11.547 kilometara. Raketa je lansirana sa teškog nosača aviona „Admiral Kuznjecov“, sa kojeg je Medvedjev posmatrao lansiranje, da bi potom rekao: „Ovo je najbolji rezultat koji je ikada postignut. ‘Sinjeva’ je demonstrirala mogućnosti za budućnost. Ovakvu dužinu leta niko dosad nije postigao“.

„Admiral Kuznjecov“ je, u okvirima štabnih manevara „Stabilnost 2008“, učestvovao u proveri mogućnosti ruskih nuklearnih snaga. Ovaj nosač aviona predstavlja pravi „ploveći grad“ - njegova dužina premašuje tri fudbalska igrališta - 306 metara, a visina 60 metara.

Read more: Rusija neće žaliti pare za oružje

Lepnski Vir

Lepenski Vir je jedno od najvećih i najznačajnijih mezolitskih i neolitskih arheoloških nalazišta. Smešteno je na desnoj obali Dunava u Đerdapskoj klisuri, u Srbiji, u centralnom delu Balkanskog poluostrva. Ovaj lokalitet, koji je ime dobio po dunavskom viru, bio je sedište jedne od najvažnijih i najsloženijih kultura praistorije.

Između 1965. i 1970. otkriveno je ribarsko lovačko naselje sa začecima kultivacije i domestifikacije. Tokom iskopavanja otkriveno je sedam sukcesivnih naselja i 136 objekata (kako stambenih, tako i sakralnih) koji su izgrađeni u preriodu od oko 6500. do 5500. godine pre naše ere.

Glavni rukovodilac istraživanja ovog lokaliteta je bio profesor dr Dragoslav Srejović, arheolog, akademik i profesor Univerziteta u Beogradu.

Kultura Lepenskog vira

Buđenje kulture Lepenskog Vira i uspostavljanje njene svojevrsne umetnosti, otpočinje oko 7000. g. stare ere. Tri faktora - izolacija, promena klime i uvećanje lokalne populacije - bili su odlučujući za ovaj preobražaj. Stvaraoci ove kulture pripadaju starom evropskom stanovništvu, populaciji mlađeg paleolita. Antropološki tip je Brno-Pšedmost, oberkaselska varijanta kromanjonskog tipa. Njih odlikuju mezokefalna glava, široko lice, visok rast i robusna građa. Usled mikroevolucionih promena (smatra se da su trajale 100 do 200 generacija) došlo je do gracilizacije, ali je zbog izolovanosti ipak očuvan stari antropološki izgled.

Read more: Lepnski Vir

Ljudske aktivnosti ugrožavaju život morskih životinja

Morski sisari, kao što su kitovi i delfini, zvucima komuniciraju međusobno, otkrivaju plen i snalaze se u morskim prostranstvima. Naučnici sve češće upozoravaju da pojačan pomorski saobraćaj, sonari i drugi slični uređaji, kao i seizmička istraživanja, ozbiljno ugrožavaju opstanak tih životinja. Naučnici strahuju da bi Klimatske promene mogle još više da pojačaju štetne posledice buke.

Deo mojih otkrića tokom proteklih 15 godina svodi se na neverovatno bogatstvo zvukova koje ispuštaju kitovi.“

Propeller-driven ships are the dominant source of man-made low frequency noise in the world's oceans
Brodski propeleri su glavni izvor nisko-frekventne buke u svetskim okeanima i morima
Kristofer Klark je direktor Programa bioakustičkih istraživanja na Univerzitetu Kornel, u državi Njujork. 

Dok se naš svet oslanja na slike, njihov se oslanja na zvuk,“ kaže Klark.

 

Read more: Ljudske aktivnosti ugrožavaju život morskih životinja

Karaš raj za ribolovce

Karaš (rumunski: Caraş), je zajednička reka Rumunije i Srbije.

Za vreme rimskog carstva reka je bila poznata pod nazivom Apo, što je na tračanskom značilo voda.

Rumunija

Reka Karaš izvire u Anina planinama, severoistočno od grada Anina u Ruminiji. Izvor je u blizini izvorišta reka Brzava i Nera. Tok Karaša kroz Rumuniju iznosi 50 km, posle izvora prvo ide ka severu ali kod grada Karašova skreće na jugozapad gde prima veliki broj pritoka. Najpoznatija u tom delu je Lisava. Usput prolazi pored mnogih naseljenih mesta (Giurgiova, Caraş-Severin), (Ticvaniu Mare, Caraş-Severin), (Vărădia. Caraş-Severin), (Mercina, Caraş-Severin) i (Vrani, Caraş-Severin) pre ulaska u Vojvodinu, Srbija.

Read more: Karaš raj za ribolovce